Malo tko od nas ribiča ostane ravnodušan kad su u pitanju šarani sa rijeka i velikih jezera. Uvijek te vuče taj izraz “divljina”. Žestoki drilovi koji se pamte, ribe koje daju zadnj atom snage, ribe koje i ne znaju što ih je zadesilo i na sve načine se žele osloboditi problema. Granje, kamenje, lokvanj sve to smo mi ribiči objedinili u jedan termin a to je “lom”. Šaran iz rijeka boravi u lomu kao krov nad glavom štiti ga lom od vanjskih i unutarnjih neprijatelja.
Na takvim mjestima moramo tražiti šarane. Rijeke kao i jezera prepune su podvodnih prepreka na kojima vrlo lako možemo ostati bez svoga ulova a i pribora. No, sve je to dio igre i na taj rizik moramo biti spremni. Pitanje je samo do kuda ići. Ne smijemo nikako ugroziti sigurnost ribe. To nam uvijek mora biti na prvom mjestu. Glad za rezultatom je dobra uvijek ali ne pod svaku cijenu. Stoga treba pomno planirati gdje i kako loviti. Sistemi moraju odgovarati situaciji u kojoj se nalazimo. Velike udice čvrste i pouzdane kako bi rekli “sa mesom”. Tanke i oštre udice paraju ribu kada morate ipak upotrebiti silu da vam riba ne uđe u lom. Čvrste upredenice i pouzdan najlon ne ispod 0.40. Ako imate mogućnost korištenja čamca on vam doslovno može otvoriti sve karte gdje se riba nalazi i na kojim lokacijama ih loviti. Često mjesta na kojima se hrane budu doslovno očišćena. Dijelovi dna koji se na neki način ističu od okoline. Pješčani čisti nanosi ili rupe u lokvanju. To su mjesta gdje trebate postaviti svoje zamke. Ribolovi na rijekama i velikim jezerima često jesu igra mačke i miša. Nekad ide sve glatko i jednostavno a ponekad što god da radite mislite da je krivo. Strpljenje i vaše oči ključ su za uspijeh. Promatrajte vodu ona će vam sve reći.
#bistro svima Ivan Špoljarič (špoks)
Odgovori